Pseudonauka



Mi živimo u svetu u kome robu ne prodaje samo kvalitet nego i marketing. U želji da savladaju odbranu koju potencijalni kupci svojim kritičkim stavom stvaraju protiv ovakve manipulacije, mnogi prodavci će svoju robu ponuditi uz lažne podatke o njenom poreklu i efikasnosti.

Na neki način, i znanje je roba koja ima svoju cenu. Na tržištu znanja nudi se “intelektualna svojina” širokog asortimana; kao i svuda, i ovde ima dosta kvalitetne ponude, ali i škarta. Svaki razuman kupac potražiće na ovom tržištu znanje koje je verifikovano od strane nauke ili potiče iz njenih institucija. Zato nije čudo što se mnoge ideje, koje bi realno morale da budu odbačene, prodaju zaogrnute u veo nauke.

Pseudonauka je nastala kao rezultat nastojanja da se neki stavovi i teorije predstave kao naučne, iako nisu naučne. Pseudonaučnu teoriju često nije moguće ni proveriti jer je tako široko formulisana da je u skladu sa svakim mogućim tokom događaja i ništa ne bi moglo da je obori.

U podražavanju nauke, pseudonaučnici se služe svim sredstvima da bi svoj nastup prerušili u naučni: žargonom, institucijama pa i zvanjima kojima se naučici inače služe. Ovde ćemo navoditi primere iz prakse koji pokazuju kako se pseudonauka prerušava u nauku.

  

1. Zaštita od zračenja mobilnog telefona

2. Bioenergija kao četvrto agregatno stanje

3. Metafizka za studente elektrotehnike

4. Mašina za teleportaciju

5. Neokortikalni rat

6. Visak zna ono što mi ne znamo (uključena je i polemika sa proizvođačem viskova)